Imate li osjećaj da se vaša djeca stalno kreću, okreću na stolici, neprestano se nečim igraju, a vi samo vičete neka sjede u miru i uče? Možda griješite. Odgovor na pitanje zašto nalazi se u ovome članku.
Sjedi, ne budi tako nemiran i konačno počni učiti! Možda ste svojoj djeci nekoliko puta rekli ovu rečenicu, a vjerojatno ste je i sami čuli kao dijete. Jeste li se ikada zapitali je li ovo ispravna odgojna tehnika? Znanstvenici su to učinili za vas i otkrili da je kretanje upravo ono što pokreće učenje. Aktiviranjem tijela aktivirate i um, a to se odnosi i na odrasle i na djecu.
Krećem se, dakle jesam?
Roditelji i učitelji žive u uvjerenju da će se djeca usredotočiti na učenje samo ako sjede mirno i u tišini. Međutim, razna istraživanja pokazala su da to nije baš tako – upravo suprotno. Kako bi se aktiviralo središte za učenje (i razmišljanje) u mozgu, tijelo se prvo mora kretati i komunicirati sa svijetom. Upravo zato će učenici koji tijekom nastave uče pomoću raznih pomagala, alata ili materijala bolje razumjeti gradivo i to posebice one apstraktne pojmove poput gravitacije ili čak razlomaka.
Zamoliti učenike da mirno sjede tijekom nastave zapravo povećava njihovo kognitivno opterećenje, a samim time opterećuje i njihov um. To je zato što onda moraju ulagati više energije u to da smire svoje tijelo nego u rješavanje primarnog zadatka, što ih drugim riječima odvlači od učenja. Tiho i mirno sjedenje stoga nije nužno najbolja metoda učenja, bilo u školi ili kod kuće.
Sigurno ste čuli (ili čak izgovorili) rečenicu »Idem prošetati jer moram malo razmisliti«. To nije slučajnost. Hodanje pokreće tijelo, ali i um, zbog čega neki učenici radije hodaju dok uče gradivo napamet.
Svaki pokret tijela izaziva osjete koje um zatim prikuplja, analizira i pripisuje im značenje i misli koje se temelje na prošlim iskustvima. Da, znamo da zvuči jako komplicirano, no zapravo je vrlo jednostavno. Ono što smo naučili pohranjujemo u memoriju zahvaljujući pokretu – pisanje je također samo jedan od pokreta pohranjen u određenom dijelu mozga, baš kao i siguran prelazak ceste.
Važnost geste
Za razmišljanje i učenje nužno je ne samo kretanje cijelog tijela, nego i sama gesta. Geste pomažu govornicima oblikovati misli u riječi prije nego ih izgovore. Gestom učenik pokazuje da razumije gradivo i prije nego što može, primjerice, govorom formulirati matematičko rješenje. Zahvaljujući tomu, nastavnici također razumiju učenike i vide njihov napredak u razumijevanju pojmova čak i prije nego što danu gestu verbaliziraju.
Čak i jednostavno kimanje glavom kao znak slaganja dat će učitelju do znanja da učenik razumije pitanje i da u glavi formulira odgovor. Međutim, geste koriste i učitelji, a ne samo učenici. Koristeći geste, učitelj će bolje objasniti različite zahtjevnije koncepte, apstrakciju će učiniti jasnijom i izrazu će dati drugačiju formu od same riječi.
Priprema, pozor, pokret!
Recite zbogom mirnom sjedenju kod kuće tijekom pisanja zadaće ili učenja gradiva. Sljedeći savjeti pomoći će vašoj djeci poboljšati cijeli proces učenja kod kuće i u školi:
- Neka kretanje bude redovitotijekom nastave, a ne samo tijekom odmora. Tako će se, primjerice, na satu biologije djeca puno brže sjetiti gradiva kad mogu prošetati šumom i biti u izravnom kontaktu sa svim stablima i biljkama koje moraju zapamtiti.
- Ne kritizirajte djecu kad se tijekom učenja igraju raznim pomagalima. Igra s perom, olovkom ili drugim priborom može pomoći djeci da se bolje koncentriraju na predmet, to uopće ne mora biti smetnja.
- Potičite djecu da koriste geste i sami ih koristite. Čini se da Talijani s tim nemaju problema, no druge su zemlje ipak konzervativnije u korištenju gesta.
- Pitajte djecu što misle da im njihovo tijelo govori jer im ono daje uvid u njihov emocionalni svijet i može im pomoći usredotočiti se na gradivo. Ovo je pitanje često u meditaciji pa zašto ga ne uključiti i u proces učenja?
- Dajte djeci priliku da koriste različiti pribor kojim će uključiti svoje tijelo u učenje. Iako će gradivo za učenje ostati isto, promijenit će se način na koji ga djeca usvajaju i način na koji se uključuju u nastavu.
- Premjestite nastavu van (ako ste učitelj) ili učite s djecom u drugom okruženju. Nova perspektiva može učiniti čuda u djetetovom umu jer će im dati inspiraciju, a s novim poticajem povezivat će i temu koju će kasnije puno lakše zapamtiti (primjerice, pri usmenom ili pismenom odgovaranju).
Što možemo zaključiti iz ovog članka? Dopustite djeci da se kreću i ne tjerajte ih da sjede mirno i u tišini dok uče. Vjerojatno i vi okrećete olovku na poslu, češkate se iza uha, igrate se kosom ili brkovima, stišćete antistres lopticu ili tapkate nogama ili rukama u vlastitom ritmu. Svi ovi, ali i mnogi drugi pokreti, pomažu djeci da se bolje koncentriraju na učenje i lakše upamte nove informacije. Nepomično sjedenje s maksimalnom koncentracijom na gradivo za učenje možda nije ključ uspjeha.