Djeci zapravo nije potrebno mnogo. Najvažnije je da se osjećaju voljenima i žive u sigurnom i stabilnom domu. Kakvu važnu ulogu ima majka u djetetovom životu, što je to most povjerenja i zašto biste trebali odgoditi što skori povratak na posao i upisivanje djeteta u jaslice? Odgovore na sva ova pitanja pronaći ćete u sljedećim odlomcima.
Čega se sve sjećamo iz djetinjstva? Odgovor je jednostavan - svega. Priznati češki pedagog i predavač Marek Herman zna o čemu govori kad govori o odgoju. Fokus njegovog profesionalnog interesa uglavnom je odgoj djece do 6 godina starosti. Herman smatra da je upravo to razdoblje djetetova života najvažnije u pogledu odgoja tijekom kojeg se formira njegova osobnost. Više o tome otkrio je na konferenciji Umijeće bivanja ženom.
Najvažnije godine života
Velika većina roditelja uvjerena je da mnoge stvari djeca ne moraju naučiti već u ranoj dobi pa ih odgađaju za kasnije. Međutim, Herman smatra da se do 90 % naše osobnosti formira tijekom prve tri godine života. Kakvu odjeću nosimo u odrasloj dobi, s kim živimo, kako se općenito ponašamo... ovaj češki pedagog smatra da su se sve to razvija još kad imamo manje od tri godine.
Kako je to moguće? Što se zapravo događa s djetetom tijekom ovog razdoblja i što vi kao roditelji morate učiniti da biste odgojili sretno, zadovoljno i uspješno dijete? Najvažnije je ispuniti osnovnu potrebu djeteta za sigurnošću i ljubavlju. „Na svijetu nije ništa važnije od pokazivanja ljubavi prema djeci u ranoj dobi i stvaranja sigurnog doma za njih”, objašnjava Marek Herman u svom predavanju na konferenciji Umijeće bivanja ženom.
Što je najvažnije za dijete u ovom razdoblju? Prema Mareku Hermanu, odgovor na ovo pitanje jedna je riječ, tj. jedna osoba - majka. Majka je osnovni gradivni element života. Odnos između majke i djeteta jedinstvena je veza i ništa sličnog ne postoji u prirodi. Majku jednostavno ne možete nikim i ničim zamijeniti. Ona je za nas osnova i polazište svih dobrih i zdravih stvari koje će nas pratiti tijekom života, ali i onih loših stvari, poput boli i bolesti.
Karijera može pričekati, djeca ne
Uloge muškaraca i žena promijenile su se tijekom godina. Žene nakon poroda više ne ostaju kod kuće, a briga o kućanstvu i djeci više nije samo njihova briga. Žene i majke su sve više neovisne, emancipirane i dobro znaju da je njihova karijera jednako važna kao i karijera muškaraca. Mnoge majke vraćaju se na posao pola godine nakon porođaja jer im nedostaje posao, način financiranja ili se boje da će izgubiti radno mjesto i da će ih zamijeniti neki mlađi i iskusniji samac bez djece.
Za sve majke koje također razmišljaju o povratku na posao, Herman ima jedan savjet: „Majke, pokušajte izdržati. Budite pažljive kod izgradnje svoje karijere i ne žurite s povratkom na posao.” Zašto je to važno? Zato što nikada u životu nismo toliko otvoreni, osjetljivi, ranjivi i bespomoćni kao tijekom prvih šest godina života. Kakvi ćemo biti i kako ćemo se ponašati čak je i formirano u prve 3 godine života na temelju onoga što su nam roditelji pružili u tom razdoblju ranjivosti.
Gradite most povjerenja
U svom predavanju Herman naglašava da je vrlo ključno izgraditi takozvani most povjerenja. Ovaj most nastaje u razdoblju kada se sve formira, odnosno između 6. i 24. mjeseca života. To je razdoblje kada je dijete vrlo osjetljivo na prisutnost svoje majke. Iznenađujuće, ne radi se o prvim tjednima nakon rođenja (tijekom kojih je majčina prisutnost također nezamjenjiva), nego upravo samo razdoblje od šest mjeseci do druge godine života.
U tom razdoblju dijete još nije upoznato s konceptom povratka. Ako ga ujutro ostavite u jaslicama, dijete ne zna da ćete se po njega vratiti kasnije, ono samo misli da ste ga ostavili. Tijekom prve godine života, beba se još uvijek razvija i tek se uči odvajati od majke s kojom je bila povezana 9 mjeseci. Kako izgraditi most povjerenja, tu sigurnu vezu između majke i djeteta?
Odgovor i na to pitanje ima Marek Herman: „Dijete ne zna tko je ono zapravo i dalje misli da je povezano s majkom čak i nekoliko mjeseci nakon rođenja. Dijete samo sebe otkriva kroz odnos njega i majke.” Prema Hermanu, dijete dijeli svoj svijet na dva kontinenta – kontinent JA kojem pripadaju samo dijete i majka i kontinent NE JA kojem pripadaju svi ostali.
Ispravno i čvrsto izgrađen most povjerenja utjecat će na dijete u svakom pogledu. To je nešto poput svojevrsne formule koja određuje njegov daljnji smjer u životu. Ovaj most povjerenja bit će nešto poput pozadinske glazbe koja će nas pratiti kroz cijeli život bez da smo toga svjesni, a čak i u najtežim životnim trenucima znat ćemo da nas netko voli i da se uvijek možemo osloniti na taj osjećaj.
Most povjerenja čini više aspekata. Sastoji se od nježnosti, mirisa, glasa, dodira, međusobnog odražavanja i ritma koji se odnosi na vrijeme i aktivnosti. Majka djeci zadaje ritam već tijekom trudnoće, kada, na primjer, hodate, a dijete se nježno ritmički ljulja u trbuhu. Nakon rođenja, ritam se odnosi na redovito hranjenje, presvlačenje, izmjenjivanje spavanja i buđenja itd.
Zrcalni neuroni
Dijete od prvog trenutka prikuplja informacije iz svoje okoline. Prema mišljenju Hermana, ključno načelo su tzv. zrcalni neuroni. Od malih nogu imitiramo i ponavljamo ono što vidimo. Nije uzalud rečeno da djeca uče oponašajući. „Pokažite djeci što biste željeli da rade sama. Zaista je tako jednostavno”, objašnjava uvaženi pedagog. Herman naglašava da nije dovoljno to izgovoriti, to zaista treba pokazivati i iznova ponavljati. Želite li da vaša djeca budu uredna? Nije im dovoljno reći da pospreme svoje igračke, oni moraju vidjeti da i vi radite isto. Želite li da operu ruke? Morate im dati primjer i vi oprati svoje ruke.
U svom predavanju Herman je djecu do 6 godina starosti usporedio s lijevkom bez kapice. Bez obzira iz kakve okoline dijete dolazi, način na koji se odnosimo prema djetetu igra vrlo važnu ulogu. Čak se i dijete koje je rođeno u trošnoj kućici u šumi može osjećati poput princa ili princeze ako se roditelji tako ponašaju prema djetetu. Suprotno tome, ako se prema djetetu iz bogate obitelji koje odrasta u velikoj kući i ima sve u što upre prstom ponašamo kao da je nesposobno, tako će se osjećati i u odrasloj dobi i snositi posljedice do kraja života.
Odgoj je poput alkemije
Odgoj nije poput vožnje autocestom, nego poput alkemije. Djeca su krhka, ranjiva i vjeruju da je svijet lijepo mjesto i da će sve biti dobro. Međutim, tijekom ovog presudnog razdoblja do 6 godina, svakom će se djetetu, pa tako i vašem kojeg volite najviše na svijetu, dogoditi nešto loše, nešto što ostavlja trag i što nećete moći spriječiti. Ljudi se sjećaju svega iz djetinjstva, iako su neka sjećanja skrivena negdje duboko u nama. Sve to utječe na nas i određuje naš način života.
„Dijete je urođeno dobro i ne može biti krivo za probleme koji nastaju u ranoj dobi”, objašnjava Herman. Nitko od nas nije imao savršeno djetinjstvo jer ono jednostavno ne postoji. Dijete percipira odnose u obitelji, razgovore između roditelja i braće i sestara, a iako još ne može razgovarati u dobi od šest mjeseci, dijete zna što se događa oko njega. Zbog toga je, prema mišljenju Mareka Hermana, majka najvažniji član obitelj koji je na prvom mjestu.
Mnogi će roditelji poreći ovo stajalište i reći će da je najvažniji član obitelji dijete. Međutim, majka je institucija opraštanja. Na kraju dana, kad dijete stavi u krevet, pogleda ga i pomiluje po glavi, sve mu oprosti. No majka mora oprostiti i sebi. Majke vole svoju djecu zato što vole i same sebe. Žena se žrtvuje da bi nosila dijete, žrtvuje san, karijeru, a često i osnovnu higijenu i prehranu. Žena-majka izvor je energije, pokretačka snaga cijele obitelji. Marek Herman stoga podsjeća da svaka majka ima obvezu pronaći sat vremena dnevno samo za sebe kada se može odmoriti.