6 min. Osjetljivost je pozitivna osobina koja nam često može biti korisna tijekom života, no isto tako može predstavljati i prepreku. U djetinjstvu se iz perspektive vršnjaka osjetljivost smatra slabošću, a djeca koja su osjetljivija od svojih vršnjaka drugačije percipiraju zahtjevne situacije. Kako im pomoći nositi se ne samo s takvim situacijama, nego i sa svojim osjećajima?
Jeste li znali da čak 33 % svjetske populacije čine vrlo osjetljivi ljudi? Takve ljude tijekom života često preplavljuju razni emocionalni i fizički podražaji, a sa stajališta „normalnog” čovjeka, osjetljivi ljudi mnoge situacije doživljavaju previše intenzivno. Neki od simptoma pretjerane osjetljivosti kod djece mogu biti ubrzano disanje, često plakanje, želučani problemi ali i drugi fizički znakovi.
Međutim, prvo treba napomenuti da je osjetljivost karakteristika koja ima i mnoge prednosti. Ona je ključ za razvoj empatije, samosvijesti i kreativnosti. Ipak, prije nego što dijete dođe do faze razvoja kad će svoju osjetljivost početi doživljavati kao pozitivnu osobinu, ono mora prijeći dug put tijekom kojeg mu je potrebna pomoć i podrška roditelja. Pročitajte nekoliko jednostavnih savjeta koji će pomoći vašoj djeci (ali i vama samima) lakše se nositi s ovim izazovnim i bučnim svijetom.
Ne umanjujte njihove osjećaje
Osjetljiva djeca vrlo često misle da su njihove emocionalne reakcije neprimjerene i to posebice zato što roditelji, vršnjaci i učitelji umanjuju njihove osjećaje, kritiziraju ih ili ih jednostavno ne pokušavaju razumjeti. Ono što osjetljivo dijete najviše cijeni je roditelj koji prihvaća njegove osjećaje i tako na neki način potvrđuje njihovu valjanost. Ne morate uvijek pokušavati riješiti problem koji muči vašu djecu – u mnogim slučajevima dovoljno je otvoreno popričati s njima o tome što ih sve muči.
Umjesto postavljanja pitanja (Zašto se toliko toga bojiš? Zašto misliš da te nitko ne voli? Zašto ti to danas nije uspjelo?), radije potvrdite njihove osjećaje (Danas ti je sigurno bilo teško. Ružno je što ti je prijatelj iz razreda rekao takvo nešto. Nije sramota bojati se, i ja se ponekad bojim). Ovom tehnikom pomoći ćete djeci lakše se suočavati s teškim situacijama jer će ih zajednički razgovor umiriti i postupno naučiti da osjetljivost zaista nije negativna osobina.
Ključno je ne ignorirati osjećaje djece i ne umanjivati ih. Ako djeca već u ranoj dobi ne razviju nikakve tehnike koje bi im pomogle u teškim situacijama, kasnije u pubertetu i odrasloj dobi mogli bi pribjegavati nezdravim i krivim rješenjima. Dajte djeci do znanja da vam se zaista mogu obratiti u bilo kojem teškom trenutku i ne skrivajte pred njima vlastite osjećaje.
Ne izbjegavajte imenovati osjećaje
Identificiranje i imenovanje osjećaja može djeci zaista pomoći regulirati njihovo emocionalno iskustvo. Naučite djecu riječi kojima mogu imenovati svoje osjećaje i s djecom stvarajte situacije u kojima ćete zajedno s njima izraziti te osjećaje. Ako primijetite da se vaše dijete zatvara u sebe i prestaje komunicirati, pokušajte razmisliti o tome što bi mogao biti uzrok takvog ponašanja. Možda je to na prvi pogled neka sitnica poput promjene rutine koju dijete teško doživljava. Je li dijete naviklo jesti komadić kruha za doručak, a vi ste mu danas dali pecivo? Čak i ovakva situacija može dovesti do preosjetljive reakcije na koju treba reagirati i direktno pitati dijete je li u tome bio problem.
Mlađa djeca možda se srame ili ne znaju kako verbalno izraziti svoje osjećaje. U tim slučajevima možete koristiti neverbalne načine komunikacije kao što su kartice s ilustriranim emocijama, dječje knjige ili pak crteži lica koji prikazuju osnovne osjećaje. Djeci također možete postavljati pitanja na koja mogu dati jednostavne odgovore poput „da”, „ne”, „možda” ili „ne znam”. Na prvi pogled ovo se možda čini kao da vam neće pomoći otkriti što muči vaše dijete, no dobro postavljena pitanja na kraju će vas dovesti do srži problema.
Budite pripremljeni na sve situacije
Osjetljiva djeca trebaju rutinu jer jedino tako točno znaju što mogu očekivati. Je li vaš prvašić preplašen zbog prvog dana škole i ne znate kako ga umiriti? Zamolite njegovu buduću učiteljicu da zajedno obiđete prostorije u kojima će vaš prvašić provoditi većinu vremena. Dijete će se na taj način upoznati s novom okolinom i bit će bolje pripremljeno na sve što ga čeka u školi.
Mnoga osjetljiva djeca ne vole se družiti s vršnjacima jer se boje njihovih reakcija i onoga što oni misle o njima. Ovaj strah muči i mnoge odrasle ljude. Ako se vaše dijete nađe u takvoj situaciji, pomoći će mu vježbe disanja ili lagani motorički pokreti kao što je igra s plastelinom ili stiskanje mekane pjenaste loptice. Svatko od nas mora naučiti prihvatiti tuđe mišljenje, a da se pri tome ne uvrijedimo, no malo dijete dobro pamti tuđa mišljenja koja se izravno tiču njegove vlastite osobnosti. Pokušajte svoje dijete naučiti da je ono što drugi ljudi misle o njima stvar tih ljudi, a ne problem vašeg djeteta.
Stvorite sigurne prostore i granice
Osjetljiva djeca primaju više informacija iz svoje okoline i previše ih analiziraju. Iz ovog je razloga važno djeci stvoriti sigurna mjesta u kući i postaviti sigurne granice. Čita li vaše dijete nove informacije na internetu koje ga uznemiruju? Odredite mjesto u kući gdje će biti zabranjeno korištenje mobitela i laptopa, a ako će to biti, primjerice, dnevni boravak u kojem inače boravi cijela obitelj, pokušajte ne čitati nikakve poruke u prisutnosti djeteta. Odredite s djecom određeno vrijeme u danu tijekom kojeg ćete pogledati vijesti iz svijeta, a izvan tog vremena usredotočite se na nešto drugo.
Pretjerano osjetljive reakcije mogu uzrokovati i mnogi podražaji kojima su djeca izložena tijekom dana. Ne planirajte za svoju djecu previše aktivnosti u jednome danu jer to može poremetiti njihov san. Ako znate da vaše dijete treba ići u sportski klub ili na neku utakmicu, taj dan nemojte organizirati neko obiteljsko slavlje. Djeca trebaju odmor kako bi napunila baterije i posložila sve osjećaje. Ako će djeca (ne samo ona osjetljiva) tijekom dana biti previše zauzeta, neće imati vremena nositi se s tolikim emocijama koje bi ih na kraju mogle preplaviti.
Poradite na disciplini
Osjetljiva djeca uvelike su svjesna dvoličnosti i moralnih vrijednosti i u mnogim se situacijama pitaju je li nešto pošteno, zašto je to tako i zašto se netko ponašao na određeni način. Međutim, ove kvalitete idu ruku pod ruku sa samokritičnošću koja nije uvijek pozitivna osobina i iz roditeljske perspektive može biti i pretjerana. Samokritičnosti je potrebno prilagoditi moguće kazne i imati na umu da će se osjetljivo dijete kriviti za svoje pogreške i neuspjehe. Želite li svom djetetu zabraniti tablet? Nemojte mu reći da mu zabranjujete tablet jer je loše dijete. Pokušajte upotrijebiti drugačije riječi: „Vratit ću ti tablet kad napišeš domaću zadaću. Dobit ćeš tablet natrag ako ispuniš svoje obećanje i očistiš svoju sobu.”
Svaka kritika, kazna ili negativni komentar puno dublje ostaje u emocionalnim sjećanjima osjetljive djece i takvih se stvari mogu sjećati čak godinama. Osobito je opasan osjećaj srama koji djecu može dovesti u svojevrsnu blokadu i obeshrabriti ih od mnogih aktivnosti u kojima bi bila uspješna. Osjetljiva djeca sve osjećaje intenzivno doživljavaju, a osjećaj srama možda i najintenzivnije. Ako svoje dijete trebate ukoriti ili kazniti, ne činite to javno i pogotovo ne pred njihovim prijateljima i vršnjacima. Bolje je popričati s njima nasamo i dati im šansu da poprave svoje ponašanje.
Osjetljivost nije negativna osobina, nego pogrešno shvaćena. Pomozite svojoj osjetljivoj djeci naučiti nositi se s njihovim emocijama i podržavajte ih u teškim trenucima. Zahvaljujući vašoj potpori izrast će u ljude koji će svoju osjetljivu prirodu iskoristiti za pomaganje drugima.
