Ne možete dočekati dan kad ćete jednom zauvijek moći reći zbogom zamornom presvlačenju i pelenama? Naučiti hodati, a posebno pitati za kahlicu velika je prekretnica u životu djeteta, ali i u životu njegovih roditelja. Donosimo vam korisne savjete koji će ubrzati ovaj proces i olakšati život i djeci i roditeljima.
Svi bi roditelji na početku odvikavanja od pelena trebali shvatiti da ne postoji fiksna dob djeteta kad bi ona trebala učiti ići na kahlicu. Svako dijete napreduje svojim tempom i dat će vam do znanja da je došlo njegovo vrijeme za odlazak na kahlicu. Vi kao roditelj morate paziti na ove znakove – to može biti u dobi od 18 mjeseci, ali i s tri godine. Sljedeći savjeti temeljito će vas pripremiti za ovu životnu fazu.
Naoružajte se strpljivošću
Strpljenje je ključna osobina tijekom odgajanja djeteta koja će vam također trebati tijekom privikavanja na kahlicu. Možda nećete biti zadovoljni činjenicom da privikavanje na kahlicu može potrajati i do godinu dana. Prijelaz s pelena na korištenje toaleta nije brz proces i nije nimalo jednostavan. Čak i prije nego što dijete svaki put počne tražiti kahlicu, ono mora proći kroz druge razine razvoja. Ono tako prvo mora naučiti komunicirati, izražavati svoje potrebe i postati svjesno svojih tjelesnih potreba.
Ako već imate iskustva s privikavanjem na kahlicu, sigurno znate da dijete u početku ne može procijeniti koliko mu vremena treba da bi došlo do kahlice. Od iskazivanja potrebe do njezine realizacije može proći nekoliko minuta, no dovoljan je samo jedan trenutak da dijete nema vremena skinuti odjeću i nevolja je neizbježna. Trebat će proći neko vrijeme prije nego što se sve te razine razvoja usklade i dijete uspješno savlada odlazak na kahlicu.
Više je nego vjerojatno da ćete vi i vaše dijete svakih 10 minuta odlaziti na kahlicu i tamo s njim „sjediti” još 15 – 20 minuta. Često će vjerojatno biti riječ o lažnoj uzbuni, no to ne možete znati unaprijed pa nemojte podcjenjivati pitanja za odlazak na WC. Mokrenje je obično brzo, no za veliku nuždu treba vremena i može trajati jako dugo. Neki roditelji ovo vrijeme koriste za razne igre ili čitanje kako bi čekanje bilo zabavnije.
Potrebna je rutina
Ključ uspjeha ovog procesa je dosljednost, redovitost i rutina. Mnogi roditelji isprobali su razne metode, no svakome djetetu odgovarat će nešto drugo. Neki roditelji prakticiraju redovite odlaske na kahlicu u intervalima od 30 minuta i djecu motiviraju alarmima koji ih podsjećaju da je vrijeme za odlazak na WC.
Također možete isprobati rutinu večernje higijene. Dok punite kadu, posjednite svoje dijete na kahlicu i mlaz vode iz slavine mogao bi potaknuti mokrenje. Ne morate čekati do večeri – motivaciju pomoću mlaza vode možete isprobati čak i dok perete suđe nakon doručka ili tijekom drugih aktivnosti kad koristite tekuću vodu. Radite to redovito i vaše će dijete sigurno uspješno početi koristiti kahlicu. Posjednite djecu na kahlicu nekoliko puta dnevno i jednom će sigurno biti uspješno.
Ne zaboravite na nagrade
Djeca vole nagrade, u to nema sumnje. Neki roditelji daju čokoladne bombone, drugi radije nagrađuju novčićima za kasicu prasicu. Za druge pak su se pokazale korisnima stvari poput naljepnica, znački ili igračaka. Ne slažu se svi roditelji i stručnjaci s ovakvim sustavom nagrađivanja, no frustriranost ponekad dovodi i do ovakvih rješenja. Za početak, možete isprobati posebnu kahlicu s melodijom koja svira svaki put kad nešto padne na dno kahlice. Djeci su često dovoljne sitnice, a velika motivacija je i glazba kao nagrada za uspješno obavljenu nuždu.
Nagrada koja vas neće koštati ništa je pohvala za svaki dobro obavljen posao. Nemojte negodovati i izbjegavajte izjave poput »Fuj, to smrdi.« – to će imati potpuno suprotan učinak i može potpuno usporiti napredak djeteta. Pohvalite djecu riječima, pljeskom i osmijehom. Riječi imaju moć i ne trebate štedjeti na njima kad je riječ o odlasku na kahlicu. Rečenice poput »Ti si tako pametan/pametna! Super, uspjela/uspio si.« ponekad mogu ohrabriti djecu više nego jedna slatka nagrada.
Odaberite prikladno mjesto
Možda ćete doći u iskušenje da preskočite fazu privikavanja na kahlicu i instalirate dječji nastavak za WC školjku. Međutim, u tom će vam slučaju biti potrebne i stepenice jer dijete nije dovoljno visoko da bi sjedilo bez njih, što cijeli proces produljuje i lako može izazvati nezgodu. Kahlica je zaista najbolji pomoćnik tijekom odvikavanja od pelena. Možete je staviti bilo gdje u domu. Djeci je najudobnije na mjestima gdje provode najviše vremena – u dječjoj sobi, dnevnom boravku ili kuhinji.
Kahlicu dijete može staviti tik do kreveta pa može na nju sjesti odmah nakon buđenja i neposredno prije spavanja. Soba s igračkama (bilo dječja ili dnevna soba) također je prikladno mjesto. Kahlicu možete pomicati sve bliže kupaonici dok je konačno ne zamijenite nastavkom za WC školjku i napokon je se riješite. Uvijek imajte na umu ključnu osobinu – strpljenje.
Dječaci vs. djevojčice
Odrasli znaju da muškarci i žene mokre na drugačije načine, no ta razlika može učiniti djecu nepotrebno nervoznom i neodlučnom. Dječake također počnite učiti hodati na kahlicu. Vaš sin neće morati razmišljati treba li sjediti ili stajati pa će tako uštedjeti dragocjene sekunde tijekom kojih može doći do nezgode.
Neka dječaci počnu mokriti stojeći tek kasnije kad nauče bez problema ići na kahlicu. U izravnoj vezi s tim je i pravilno ciljanje, što često na početku predstavlja problem. Ipak, ovaj »zadatak« pretvorite u igru – ubacite boju za hranu u kahlicu ili WC školjku i gledajte sa sinom kako joj se boja mijenja u dodiru s mlazom mokraće. Možete isprobati i različite kotačiće koje vaš sin mora naciljati – međutim, ovo preporučujemo kad mokre u kahlicu jer ne želite začepiti zahodsku školjku. Postoji mnogo opcija za vježbanje mokrenja stojeći, a kao prikladna »žrtva« poslužit će muški uzor od kojeg će dječak kopirati pravilnu tehniku.
Obrnuta psihologija
Jeste li ikada pomislili na to da postoji strah od odlaska na WC? Češći je nego što mislite. Uglavnom se radi o velikoj nuždi – naime, neka djeca vjeruju da će prilikom velike nužde istisnuti dio vlastitih unutarnjih organa. To ima smisla ako na to gledate iz perspektive dječje logike. Objasnite djeci o čemu se zapravo radi tijekom velike nužde i kao vodič koristite bajke ili ilustrirane dječje knjige o anatomiji ljudskog tijela.
Međutim, nije uvijek problem strah. Ponekad je to jednostavno dječja priroda zahvaljujući (ili zbog) koje djeca odbijaju učiniti ono što roditelji od njih očekuju. Iskoristite obrnutu psihologiju u svoju korist, npr. recite: »Nemoj piškiti u kahlicu kao velika djevojčica/veliki dječak. Bolje koristi pelene jer mi volimo presvlačenje i mijenjanje pelena!« Možda će u vašem slučaju bolje djelovati neke druge čarobne rečenice, no sigurno ste shvatili princip. Djeca često iz hira rade upravo suprotno od onoga što njihovi roditelji od njih žele.
Ima djece koja kahlicu počnu koristiti preko noći, drugima je potrebno čitavih 365 dana. Ono što je vrijedilo za vaše prvo dijete ne mora vrijediti za drugo pa se oboružajte strpljenjem, lijepom kahlicom i ohrabrujućim riječima.